Adonis, zvani adonis, starodubka
Sezonu počinje cvjetanjem. Na rastućim stabljikama najprije se otvaraju blistavi, sunčani cvjetovi, a zatim se potpuno otvaraju tanko i više puta razrezani listovi koji sjede izravno na stabljici. Snažan primjerak može imati 20 ili više stabljika, koje tvore bujni i gusti grm, potpuno prekriven cvjetovima u svibnju.
Cvijet se otvara sa suncem, a zatvara u 2-4 sata popodne. U oblačnom vremenu ili na temperaturama ispod +11 stupnjeva, cvijet “ne radi”. Nakon cvatnje, stabljike se izdužuju, grm se raspada, ali do rujna ipak nekako pokušava zadržati pristojan izgled, iako ga konglomerati malih zelenih voćnih kuglica ne ukrašavaju previše.
Adonis od Volge
Na prvi pogled može se zamijeniti s Proljećeštoviše, njihova se staništa uglavnom podudaraju, samo Volžski (A. wolgensis) teži više prema jugu, u zonu pravih stepa. I raste ne samo na crnoj zemlji, već i na niskokaloričnom tlu.
Volški Adonis (Adonis wolgensis)
Listovi joj imaju rjeđe i šire režnjeve, a cvjetovi su sitniji. Kada se ove vrste sretnu, formiraju hibride. Osobito ih je mnogo zabilježeno u Rumunjskoj – očito su taksonomisti ovdje vrlo marljivo radili na njima. Postoje takve vrste kao Adonis x hybrida, Adonis x Walziana sa srednjim karakteristikama.
Adonis sibirski
Druga dostupna vrsta je moćna adonis sibirica (A. sibiricus). Stabljike su relativno malobrojne, ali su razgranate i visoke, a do kraja cvatnje dosežu visinu od 60 cm. Listovi su debeli i svijetli, cvjetovi su nešto manji od proljetnih i gube se u zelenilu.
Sibirski Adonis (Adonis sibiricus)
Prema nazivu, raste u Sibiru, dosežući Arktički krug, ali postoje populacije na sjeveru europskog dijela – u regiji Arkhangelsk. Preferira svijetle šume, osobito na vapnenačkim liticama, uz riječne litice.
Strani gosti
Mladi Adonis lako se ukorijeni, pogotovo ako se dobro okopa, pa amateri mogu dobiti najviše…