Mnogi ljudi pokušavaju biljke iz divljine presaditi u vrt ne poznajući njihove karakteristike i zahtjeve.
Međutim, nakon savjetovanja sa meni poznatim biolozima, došao sam do uvjerenja da je svako znanje bolje od neznanja. Uostalom, mnogi ljudi već pokušavaju presaditi biljke iz divljine i često ih, ne poznavajući njihove karakteristike i zahtjeve, uzalud ubijaju. U ovom slučaju, bolje je oboružati osobu informacijama: on barem neće uništiti iskopanu biljku, ili je čak neće uopće iskopati, nakon što ju je bolje upoznao i razvio osobni odnos s njom. I sigurno neće sakupiti buket rijetkog cvijeća, kao što je učinio jednostavno zato što mu nitko još nije rekao da je rijetko.
Ipak, žarko se nadam da su u odnosu na vas, dragi čitatelji, moji strahovi neutemeljeni i da ćemo postati istomišljenici u ne samo brizi za prirodu, nego i njezinoj aktivnoj zaštiti.
Vrt u jedinstvu s divljom prirodom
Ako ste čitali trilogiju “Gospodar prstenova” R. Tolkiena, onda se vjerojatno sjećate tužne priče o čuvarima šuma Enta i njihovim ženama – vještim vrtlaricama. Vrtovi i šume su se sve više razlikovali, Enti i njihove žene su se sve više udaljavali jedni od drugih, sve dok ih rat koji je prošao njihovim zemljama zauvijek nije razdvojio. Šumski čuvari dugo su lutali u potrazi za prijateljima, vođeni proročanstvom da će se jednog dana sresti, da će se šuma i vrt ponovno spojiti.
Šuma i vrt su toliko različiti… Možemo li ih skladno spojiti?
U stvarnosti, kao i u fantastičnom epu, ljudi igraju sve važniju ulogu u sudbini svijeta – au našoj je moći približiti san Enta: stvoriti vrt u kojem će šumski divovi i njihovi ljubavnici mogli ponovno ujediniti.
Takav vrt nikako ne bi trebao biti sastavljen od dva različita dijela: svečanog cvjetnjaka i neuređenog, zapuštenog “divljeg” dijela. Niti bi trebao biti potpuno divlji. Naprotiv, vrt koji uključuje elemente divlje prirode može postati još ljepši.
U ovom ću članku govoriti o divlje cvijeće koje…
