Paprati su biljke nevjerojatne izdržljivosti i jedinstvene ljepote.
Moda za paprati preplavila je Zapad već 10-ak godina, a vrtlari na Istoku već nekoliko stoljeća njeguju ove biljke koje nose spore. Međutim, mnoge od značajnih vrsta još uvijek su rijetke u kulturi središnje Rusije. Krivac za to je, naravno, reći ćete, naše podneblje. Ali čekaj!
Ne uzimajući u obzir šumske paprati Europe, Japana i Amerike, pogledajmo naše dalekoistočne vrste. Amurski štitac, Buš štit, svijetla štitarica, crvenonogi nomad, Brown’s multi-red, onokleya osjetljiva, Iezsky holokacid, woodsia višeredni… Ove bi biljke mogle divno ukrasiti naše sjenovite vrtove. Njihova otpornost na zimu je dobra; rasprostranjenost nekih od njih seže daleko u unutrašnjost kontinenta (Diplasium sibirica, crenate nomad), gdje se klima više ne može nazvati blagom primorskom.
Polystichum triptoron – stanovnik dalekoistočnih šuma
Što je u šumama europskog dijela Rusije? Ovdje ima i mnogo zanimljivih paprati koje iz nekog razloga tvrdoglavo ignoriramo. I po tom pitanju pojavio se trend, iskreno, za nas sramotan: iz inozemstva nam u šarenim pakiranjima stižu udomaćene biljke naše domaće flore. U posljednje dvije godine bili smo preplavljeni štitastim stjenicama i nomadima iz Poljske i Nizozemske! Probudi se domaći proizvođaču i uzgajivaču!
Mora se reći da se paprati osjećaju mnogo bolje u vlažnijoj klimi od one koja prevladava na geografskoj širini Moskve. Uzgajivači glavnog grada sa zavišću gledaju fotografije raskošne paprati Jurija Markovskog i Igora Gorina, koje se uzgajaju još sjevernije (u blizini Sankt Peterburga i Petrozavodska), ali po blažem ljetnom vremenu. I rasponi samih vrsta ukazuju na želju paprati za blagom klimom.
Paprat voli vlažnu klimu
Evo npr. obična stonoga. Raste u šumama Europe, na stijenama i klancima Kavkaza, na Krimu i nigdje drugdje osim… Karelije! Vlažan ljetni zrak…
