Veličanstveni lisičarke – spektakularan ukras vrta
Kao samonikla vrsta koja se nalazi na rubovima šuma, poplavnim livadama i uz obale potoka, ova je biljka poznata botaničarima od davnina, au uzgoju od 16. stoljeća. U farmakologiji je stekla “slavu” prvenstveno kao izvor otrovnih glikozida, budući da su svi dijelovi biljke – listovi, stabljika, cvjetovi i korijen – izrazito otrovni. Iza ljepote cvijeta kriju se njegova opasna svojstva i dokazana sposobnost da dovede do smrti. Nekada su se često koristili u borbi za vlast i prijestolje.
Kako se zoveš?
U lisičarki (Digitalis, u prijevodu s latinskog znači “naprstak” od lat. digitus – “prst”) puno naziva koji opravdavaju kako oblik njegovih cvjetova, koji podsjećaju na naprstak, tako i njegova otrovna svojstva. Riječ je o tako zlokobnim pojmovima kao što su “mrtvačev naprstak”, “krvavi prsti”, “vještičje rukavice” ili “vučji naprstak”. Najbezazlenija su, možda, ruska narodna – “šumska zvona” ili “čaša”.
U Njemačkoj to zovu “vilenjačke kape”. A Britanci su, unatoč opasnoj prirodi lisičarke, ovoj biljci dali prilično simpatično ime “rukavice od lisičarke” (lisičarke), ne bez razloga vjerujući da bi zvončići lisičarke doista mogli stati na šape lisice.
Lisičarke imaju karakterističan zvonoliki oblik cvijeta po kojem je biljka dobila ime. Fotografija
Botaničke značajke
Ranije je naprstak bio klasificiran kao član obitelji Norichnikov, ali prema novoj klasifikaciji pripada obitelji trpuca. Ova biljka je dvogodišnja, što znači da prve godine posijete sjeme za presadnice i potom ih posadite u vrt. Naprstak će tijekom ljeta formirati lisnu rozetu i izrasti korijenov sustav, a procvat će tek druge godine. Štoviše, razdoblje cvatnje je vrlo dugo, od kraja lipnja do kraja…
