Prvi snijeg – onaj koji nas je ostavio bez struje gotovo tjedan dana – davno je prošao, a neka se mlada stabla nikako nisu oporavila, nisu se uspravila, nisu se izvukla iz snježnog zarobljeništva.
Ali priroda tu ne staje)) Snijeg pada gotovo svaki dan. Ležeći poput prozračne čipke na drveću i grmlju, poznate seoske krajolike pretvara u pravu zimsku bajku.
Božićna drvca u snježnim kaputima stvaraju novogodišnji ugođaj 🙂 Šteta što je bio oblačan dan – sve slike su skoro crno-bijele…
Pa, dodajmo malo boje)) Kuća jedne od susjeda je svijetla, sunčana, čak i po oblačnom vremenu, među neprekidnim snježnim nanosima izgleda elegantno i podiže raspoloženje.
Naša oprema se ne nosi uvijek s čišćenjem cesta, tako da na nekim mjestima u ovo vrijeme mogu proći samo terenska vozila i skijaši)) Ali, s druge strane, to može biti korisnije za okoliš 🙂
I šumske ptice su se približile kući. A ponekad postanu nevjerojatno drski. Kažu da su divlje ptice sramežljive i da se boje ljudi… Pa, ne znam… Naše ptice kao da ne shvaćaju ljude ozbiljno 🙂
Neki dan sam sjedio u svojoj novoj kući, nešto pisao, kad sam odjednom čuo glasno, jasno kucanje na zidu. Tko je tamo?! Ustanem, priđem prozoru i vidim… djetlića! Sjedi točno na zidu blizu prozora i lupa nešto! Pokucala sam mu na prozor – htjela sam ga otjerati, dala sam naslutiti da mi se njegove ideje baš i ne sviđaju. Mislite li da je obratio pozornost? Ma kako je! Vjerojatno razumije da ga još uvijek ne mogu dobiti 🙂 Pokušala sam ga fotografirati kroz prozorsko staklo, ali ispalo je nešto nejasno – samo ptičja silueta…
Sise i svrake su počupale svu izolaciju s prozora moje stare kuće. I uopće se ne boje! Možete stajati pored prozora dok rade, možete čak i mahati rukama, izražavajući svoje ogorčenje))) Dok ne završi svoj posao, neće odletjeti!
Nedavno sam vidio bućku kako sjedi na susjedovom drvetu. Vjerojatno izviđač)) Zapravo, obično nemamo mnogo bukova i ne traju dugo…
