26. kolovoza – Tihon Strastnoj, Maksim. Prema tradiciji, ovo je vrijeme velikog čišćenja kako u kući, tako iu pomoćnim prostorijama – u podrumu, šupama, tavanima i tako dalje. Trebali biste baciti sve staro, nepotrebno, pokvareno – “tako da jesenska trulež ne zavlada.” Zavjere “od neljubazne riječi” smatraju se učinkovitima.
27. kolovoza – Mica tihi, kamenjar, šarač, Mićin dan. Bio je štovan kao dan zidara. Lišće počinje padati; Vjeruje se da prvo pada list breze, a zatim ljetno “ruho” lipe, brijesta i trešnje.
Vrijeme je najčešće vjetrovito. Prema tome koliko će jaki vjetrovi biti, prosuđivali su što očekivati od jeseni: “Mihaj s olujom – do olujnog rujna”, a ako “na Miku pušu tihi vjetrovi – do kante (dobro, vedro vrijeme) u jesen .” Rekli su i ovo: “Tih vjetar u vrtu – suha jesen u šumi.”
Ako su se dizalice već okupile za toplije podneblje, tada se mrazovi trebaju očekivati najkasnije sredinom listopada (obično oko Pokrova – 14. listopada). Ako se ptice ne žure odletjeti, zimi se najvjerojatnije neće žuriti.
28. kolovoza — Uspenje Blažene Djevice Marije, dozhinki, darovi. Rekli su: “Ispraćaj Velike Gospe – dobrodošla jesen.” Ovaj dan se od davnina obilježava kao ispraćaj ljeta, dobrodošlica jeseni i kraj žetve. U crkvi su posvetili kruh ispečen od brašna nove žetve, a nitko u kući nije dirao brašno dok se posvećeni kruh Velike Gospe ne iznese na stol.
Ostatke takvog kruha, umotane u komad platna, čuvali su iza slika – vjerovali su u njegovu ljekovitost i prema njemu se odnosili s posebnim poštovanjem. Velikim se grijehom smatralo ispustiti na pod i mrvicu Velikogospinskog kruha, a ako bi netko stao na njega, bio bi u nevolji.
U mnogim se krajevima blagoslivljalo i klasje, a zadnji snop donesen s polja čuvao se u kući kao amajlija. Vjerovali su da žito iz takvog snopa može liječiti i ljude i stoku od svih vrsta bolesti. Slavimo kraj…
