14. srpnja – Kuzma i Demyan, ljetna Kuzminka, dani imena pilića. Svete Kozmu i Demjana seljaci su štovali kao zaštitnike čvrstih obiteljskih zajednica: “Kuzma kovač jaku svadbu kuje”. U selima je vrijeme kosidbe: “Kuzma i Demjan su došli i otišli na kosidbu.” Vrtlarstvo se također smatralo povoljnim, posebno plijevljenje korova i žetva korijenskih usjeva.
Na ovaj dan tradicionalno su se održavala ženska okupljanja na koja muškarci nisu smjeli. Domaćice su ispekle pite i iznijele domaći liker koji su spremile: “kokošji imendan” – ženski praznik. Stol se postavljao dijeljenjem, a biljna hrana se smatrala obaveznom.
15. srpnja – Bereginya. Voda počinje cvjetati u akumulacijama, au vrtovima su već sazrele rane trešnje. Taj se dan slavio kao praznik jedinstva sa silama prirode, jedinstva čovjeka s biljkama i životinjama. Bereginya je drevno pogansko božanstvo; smatrana je »majkom svega duha i bogatstva u slavenskoj zemlji«. Iako seljak usred ljeta ima mnogo briga, a svaki dan košnje je skup, na ovaj je blagdan košnja bila zabranjena: prema legendi, Bereginya daje bilju ljekovitu moć.
Napomena: miševi prave gnijezda u lanu – doći će snježna zima. A ako srpanj donese bogatu berbu malina, očekujte oštru, hladnu zimu.
16. srpnja — Mokiy i Demid, Stozhary, Dan maka. Dugo se smatralo nepovoljnim za bilo kakve pothvate, nesretnim, neuspješnim. Preporučeno je biti oprezan i izbjegavati druženje s pijanima i jednostavno neuravnoteženim osobama. Stozhary je često obilježen jakim grmljavinskim olujama i lošim vremenom.
U to su vrijeme počeli sakupljati sjemenke maka. Koristio se ne samo u kulinarske svrhe, već i kao lijek za zlo oko i talisman protiv čarobnjaštva. Vjerovalo se da može udaljiti nepozvane goste od kuće. Da bi mak dobio zaštitnu moć, u ponoć se nad njim čitala posebna čarolija, a zatim su se zrna pira razbacivala, kao da se ocrtava granica imanja.
17. srpnja – Andrej…
