Europska kultura tradicionalno vidi ljepotu u simetriji, drevnoj preciznosti oblika i proporcija, vječnoj mladosti i savršenstvu. Tradicionalne japanske ideje o estetici nude potpuno drugačiju perspektivu, čija se bit može sažeti u četiri sloga: wabi-sabi. Ovaj pojam poznat nam je prije svega u kontekstu uređenja interijera, ali u početku wabi-sabi stil predstavlja nešto više od pristupa uređenju životnog prostora. Ovo je ideološki koncept i poseban način poimanja ljepote.
Sve što je lijepo je nesavršeno
Ne postoje lingvistički ekvivalenti za ovaj izraz u drugim kulturama. Wabi-sabi je toliko jedinstven i višeslojan koncept da ga svaki Japanac ne može objasniti nekome s drugačijim kulturnim kodom. Pokušajmo to shvatiti.
Riječ “wabi” može se prevesti kao “skromna jednostavnost”, “diskretnost”, “suzdržanost”. Riječ “sabi”, koja je izvorno značila “hladan” i “venuh”, s vremenom se počela koristiti u značenju “patina antike”.
Wabi govori o asketizmu i umjerenosti, o prirodi i prirodnosti, o samoći i tišini. Sabi o – arhaizmu, plemenitom starenju i otiscima vremena. A ako ih spojimo, dobivamo svjetonazor koji ljepotu traži u najjednostavnijim stvarima i njihovim nesavršenostima, u prirodnom propadanju, u predmetima s manama i licima s borama.
Za Japance, wabi-sabi je stil života u skladu s prirodom, nesavršenošću njezinih stvorenja i promjenjivošću njezinih procesa. Wabi-sabi prihvaća prirodan tijek vremena, ne boji se starosti, nepotpunosti i prolaznosti. Korijeni ovog kulturnog fenomena sežu u budizam, koji sugerira prihvaćanje svijeta onakvim kakav jest.
U zapadnoj kulturi, filozofija wabi-sabi postala je poznata prvenstveno kao konceptualni stil interijera. U tom kontekstu wabi-sabi je puno lakše razumjeti jer se sve može vidjeti vlastitim očima.
Priroda i vrijeme su najbolji umjetnici
Tradicionalni japanski domovi uvijek su bili što asketskiji i bliže prirodi. Wabi-sabi u modernim interijerima također ne tolerira ekscese, luksuz i laž. Stil se očituje kroz grube nesavršene teksture, ručni rad, naglašeno organske nijanse i prirodne materijale, a glavna odlika je ljubav prema prirodno starim predmetima.
Goli betonski zidovi, dekorativna žbuka s efektom hrđe, moderne nijanse okera i terakote dobro se uklapaju u stil wabi-sabi. Može se kombinirati sa skandinavskim minimalizmom i razrijediti jednostavnim, lakonskim modernim stvarima.
U takvom interijeru nije uobičajeno skrivati ogrebotine na drvenom podu, tepih koji nosi nekoliko generacija stopala smatra se ukrasom, namještaj je izrađen od usitnjenog drva i kamena, platnene zavjese i prekrivači mogu izgledati naborano i isprano.
Svi objekti u svemiru dizajnirani su da prenesu glavnu ideju: sve nije vječno i nije savršeno. To su jednostavne, iskrene, funkcionalne stvari koje su lijepe jer su korisne, a tragovi života koji su živjeli glavni su im ukras.
Europski i ruski interijeri nastoje biti simetrični. To je jasno vidljivo u našoj predanosti uparenim lampama, garniturama, garniturama namještaja, stolnim postavkama i uzorcima na tapetama. Wabi-sabi ne prihvaća takvu sređenost, ovdje jedva da postoje dvije identične ploče: sve stvari u takvoj unutrašnjosti postoje kao same za sebe, ali su istovremeno neraskidivo povezane, poput pojava u prirodi.
Hrpa knjiga na podu, pletena košara u kutu, stol od grubo tesanog drveta, ručno rađeno keramičko posuđe, klupa od starih dasaka, ubrus od sirovog ekološki prihvatljivog lana, usamljena grana u glinenoj vazi – ovako izgleda wabi-sabi.
Ali mora se imati na umu da ljubav prema nesavršenosti i prirodnosti uopće ne podrazumijeva poticanje nereda i nemara. Naprotiv: wabi-sabi cijeni svaki predmet u životnom prostoru.
Kintsugi i melankolija
Tradicionalna japanska keramika možda je najuočljiviji interijerski trend u stilu wabi-sabi, pa joj posvetimo posebnu pozornost.
Ljubav prema nepostojanom, krhkom i istrošenom u japanskim interijerima očituje se u umjetnosti kintsugi (“zlatna krpa”). Ovo je drevna metoda restauracije keramike pomoću laka pomiješanog sa zlatnim prahom, koji se koristi za popunjavanje krhotina i pukotina, pretvarajući slomljeno i napuknuto posuđe u jedinstveni komad nakita.
Ovakva keramika priča priču o svom životu i nedostatke pretvara u individualnost, pukotine i krhotine se ne pokušavaju prikriti, oni su naglašeni jer su dio priče.
Kintsugi nas potiče da brinemo o stvarima oko sebe, jer svaka od njih nosi sjećanje i pečat ljudskog života.
Umjetnost kintsugija, kao i cijela filozofija wabi-sabi, prožeta je posebnom vrstom melankolije, koja može biti uzrokovana sviješću o krhkosti svijeta oko nas. A glavna poruka je da se i s tom melankolijom treba pomiriti i vidjeti ljepotu u njoj. Kao što je rekao poznati japanski pjesnik Matsuo Basho: “Bez sabija, nema ljepote u poeziji.”
Na ruskom govornom prostoru wabi-sabi se već nekoliko godina ističe kao moderan interijerski fenomen, ali ako je 2018. godine bilo teško vjerovati da će interijeri sa zgužvanim lanenim krpama i popucalom keramikom naći odjeka među ruskim kupcima, onda do 2023. može se primijetiti kako sabi u stilu wabi-sabi postaje sve popularniji. Kao što je nekada bila skandinavska filozofija hyggea i lagome, tako sada japanska vještina prihvaćanja nesavršenosti zadovoljava zahtjev za pronalaženjem harmonije sa svijetom oko nas.
