Korijeni sežu u tlo istočnjačke filozofije. I pod kojim se uvjetima ovaj stil razvio u zapadnim zemljama? Razgovarajmo.
Minimalizam kao protestna umjetnost
U slikarstvu, arhitekturi, dizajnu i uređenju interijera minimalizam je nastao kao reakcija novih umjetnika na secesijsku estetiku s početka 20. stoljeća.
Dekorativnu, složenu, inspiriranu florom i folklornim motivima srednjeg vijeka, modernizam nakon Prvog svjetskog rata nova je generacija stvaratelja doživljavala kao umjetnost ekscesa koja je nadživjela svoje.
Minimalizam je brzo stekao popularnost, potaknut poslijeratnom nestašicom materijala i potrebom za pristupačnim stanovanjem. Škola Bauhaus u Njemačkoj, Sovjeti i futuristi gravitirali su minimalizmu.
Nova arhitektura skinula je dekor s pročelja zgrada i izabrala praktičnost i kratkoću, staklo i beton. Novi dizajn izbjegao je dekorativnost i slikovitost u korist funkcionalnih predmeta i čistih linija.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća u New Yorku se formira minimal art pokret, poznat i kao ABC art, odnosno jednostavan i razumljiv, poput prva tri slova engleske abecede. Može se smatrati vrhuncem minimalizma u slikarstvu i skulpturi. ABC umjetnici i kipari odlučili su osloboditi umjetnost simbolizma i metafora, umjesto toga ponudivši pojednostavljene geometrijske oblike, jednobojne, industrijske materijale i minimum izražajnih sredstava kako bi uklonili koncept samoizražavanja iz umjetnosti i prenijeli samu bit predmeta.
Filozofija ili parodija?
U europskom i američkom poslijeratnom minimalizmu jasno se osjeća i utjecaj japanske kulture, u kojoj se praznina doživljava kao nešto estetsko i sveto, a obilje predmeta, čemu je bila sklona europska kultura Starog svijeta, kao znak duhovnog siromaštva. Odbijanje nekontrolirane potrošnje, pažljivo rukovanje stvarima, unutarnji asketizam – sve se to svidjelo ukusu zapadne elite.
Japanski pogled na stvari sugerirao je promatranje predmeta kao samodostatnih pojava, uvažavanje suštine materijala od kojih su napravljeni i težnju za bliskošću s prirodom.
U zapadnjačkim minimalističkim interijerima inspiracija japanskom filozofijom očitovala se otvorenim rasporedima, minimumom dekora i detalja te pažljivim radom s materijalima i teksturama.
Što se dogodilo kao rezultat? Minimalizam je postao vrlo skup arhitektonski i interijerski stil koji radi s materijalima visokog statusa i novim tehnologijama. Bio je to stil prostranih stanova, seoskih vila i vikendica. Uslijed toga, negirajući elitistički eksces, zapadni se minimalizam donekle pretvorio u parodiju samog sebe, jer je i sam postao elitistički fenomen.
Da, smanjio se broj predmeta u kućama i stanovima, ali ti predmeti koštaju puno novca.
Jedino što se odmaknulo od skupog elitističkog minimalizma je skandinavski dizajn koji je poput japanskog izabrao put jednostavnosti.
Plastika, cjelovitost i besprijekornost
Tehnološki napredak pridonio je razvoju novog trenda u dizajnu. Industrijska revolucija pokrenula je proizvodnju namještaja, a glavni prioritet masovne proizvodnje odmah su postali sažeti oblici i funkcionalnost, osiguravajući jednostavnost proizvodnje i transporta.
Dizajneri su najprije otkrili savijenu šperploču, a potom i plastiku, što im je oslobodilo ruke, omogućujući im stvaranje oblikovanih čvrstih predmeta.
U jednom trenutku, potraga za bešavnim površinama i odsutnost strukturalnih pričvršćenja postala je glavni trend u dizajnu proizvoda.
U to vrijeme Vernon Panton izlijeva svoje legendarne stolice bez nogu od plastike.
A Arne Jacobsen stvara legendarne stolce “Labud” i “Jaje”.
Zašto bijelo?
Vjerojatno je i ljubav prema bijeloj u minimalizam došla iz Japana, gdje se smatra sinonimom za prazninu. No postoji i mišljenje da su minimalisti bili inspirirani prostranim, svijetlim galerijskim prostorima. Novi objekti industrijskog dizajna u interijerima djelomično su služili kao umjetnički objekti, a umjetnički objekti obično se izlažu u umjetničkim galerijama, koje su obično obojene u bijelo.
Za skandinavski minimalizam, možda, postoji jednostavnije objašnjenje: kratki dnevni sati prisilili su tamne prostorije da budu obojene u svijetle boje.
Svijetle boje u minimalističkim interijerima mogle su postojati kao akcenti, ali su postupno nestale, ostavljajući umjesto toga pozornost na teksture, materijale i protok svjetlosti.
Minimalizam danas
Minimalizam modernog interijera ne mora nužno biti luksuzan i prostran. Može bez panoramskih prozora i obilja poliranih površina, ne mora imati skandinavski ili japanski okus, čak ne mora biti ni bijele boje.
Moderni minimalizam lako se ukorjenjuje u stanovima male veličine, kombinira se s toplim bojama i tamnim dubokim nijansama, a pod svoje okrilje uzima stvari iz različitih razdoblja i kultura.
Danas je minimalizam više način života i razmišljanja: briga za okoliš, reciklirani materijali i odgovorna potrošnja. U naše vrijeme vratio se tamo odakle je i počeo: na pitanje “Treba li čovjeku toliko stvari?”
